citat.rs
Klikom na sliku pokreće se eknjiga
DUŠAN NONKOVIĆ
PESME I POEME
BIOGRAFIJA
Dušan Nonković, od majke
Smilje, rođene Teodorović, iz Erduta, i oca Stevana iz Knina, rođen je 11. juna 1940. u Subotici i kršten u Subotičkoj srpskoj
pravoslavnoj crkvi. Po dolasku mađarskih okupatora
porodica je već 1941.
proterana pod parolom ”Srbi za Srbiju, Hrvati za Hrvatsku”. Sa roditeljima kao
izbeglica dospeva u Kraljevo, a iste godine ostaje bez oca, kog su, kao i
hiljade drugih nedužnih civila-talaca, streljali vojnici nemačkog Vermahta.
Posle mnogobrojnih ratnih tegoba – još se u majčinom naručju našao pred streljačkim vodom i preživeo je
samo zahvaljujući energičnom protestu jednog nemačkog
vojnika – vraća se u rodni kraj
i u Subotici završava osmogodišnju
školu a potom i Mašinsku-poljoprivrednu u Apatinu. Zapošljava se u
poljoprivrednom kombinatu, a zatim upisuje studije na biotehničkom fakultetu u
Ljubljani. Studije finansira
povremenim poslovima.
Po završetku studija i vojnog roka u JNA ne uspeva da
dobije stalno zaposlenje, pa i pored teškog dvoumljenja i moralnih dilema
prihvata ponudu nemačke selekcijske stanice (koju je još kao student iz istorijskih razloga više puta
odbio) i 1969. godine odlazi u Nemačku. Posle godinu dana prakse postaje asistent Doktoru
Lajcku, šefu tada najveće selekcijske
stanice krmnog bilja u Zapadnoj Nemačkoj.
1976. godine venčava se svojom dugogodišnjom životnom saputnicom
Kristom Rolfs, koju je upoznao još
prvog dana po dolasku u Nemačku. U tom
su braku rođena tri deteta, vaspitavana u humanitarnom duhu koji je posebno negovala Krista Nonković, koja je 2009.
godine dobila visoko državno
odlikovanje Krst zasluga za humanitarno zalaganje.
Dušan Nonković postaje član okruglog stola u Libeku, gde zastupa interese
izbeglica.
Učestvuje u osnivanju prvog Centralnog saveta Srba u Nemačkoj. U Hamburgu biva izabran i za prvog generalnog sekretara
Centralnog saveta Srba u Nemačkoj, ali
tu funkciju ubrzo prepušta mlađoj generaciji i
posvećuje se osnivanju Glasa dijaspore
– Internet prezentacije srpske dijaspore. Počasni član Udrženja pisaca RS i
dijaspore Prijedor.
Ukazom broj ½-01-0004/2005-22 od 22. juna 2005. godine
odlikovan je velikom medaljom čovekoljublja države Srbije i Crne Gore.
Tokom 2010. teško oboleva od srca i od tada su njegove
aktivnosti usmerene na pisanje poezije,
zahvaljujući čemu je i nastala
ova knjiga.
POSEBNE REČI ZAHVALNOSTI
Posebne reči zahvalnosti poštovanja i ljubavi
Pripadaju
mojoj suprugi Nonković Rolfs Kristi
Za svaki korak u koraku argentinskog tanga
Koji smo plesali zagrljeni i u burama prelepog života
Pa i sad kad nisam više skupoceni švajcarski sat
Kad mi se skazaljke života sapliću, mrse i zastaju
Poljulja me nežno da kuca iznova sekunda života
I gle čuda, desi nam se uvek iznova korak u korak
Argentinski tango snom večitog života ...
Besondere
Worte der Dankbarkeit, Achtung und Liebe
Gehören
meiner Gattin Nonkovic Rolfs Christa
Für
jeden Schritt im Schritt des argentinischen Tangos
Den
wir tanzten, umarmt auch in den Stürmen unseres wunderschönen Lebens Auch
jetzt, wo ich nicht mehr das kostbare Schweizeruhrwerk bin Jetzt da sich die
Zeiger des Lebens verheddern, stolpern und stocken Schaukelt sie mich zärtlich,
damit aufs neu tickt der Sekundenzeiger des Lebens
Und
siehe da, das Wunder passiert uns immer wieder, Schritt im Schritt des Argentinischen
Tangos, mit dem Traum des ewigen Leben…
Zvezdana prašina
Pionir
Nema komentara:
Objavi komentar